S neizmjernom tugom i nevjericom javljamo da nas je napustila Franica Krampus Vidović u 88 godini života.
FRANICA VIDOVIĆ, r. KRAMPUS 1938-2026
Rođena je u Dubrovniku 4. studenoga 1938. Rano se počela baviti glazbom i nakon desetogodišnjega glazbenog školovanja u Dubrovniku, 1959. godine upisuje se na Muzičku akademiju u Sarajevu na teorijsko-nastavnički odjel, koji je diplomirala 1963. godine.
Nakon povratka u Dubrovnik zapošljava se najprije na dubrovačkoj Gimnaziji „Marija Radeljević“ s pola radnog vremena, dopunjujući na Muzičkoj školi ostale potrebne sate. Od 1973. godine preuzima kompletnu teorijsku nastavu na Muzičkoj školi „Luka Sorkočević“, predavajući od glazbenog kutića do predmeta u srednjoj školi – glazbenu materiju – povijest glazbe, oblike i glazbenu literaturu, gdje je ostala do umirovljenja 2003.godine.
Bila je dugogodišnja pročelnica teorijskog odjela ove škole, a uz to je pripremala i prigodne tekstove za obljetnice različitih skladatelja ili za „Dane hrvatske glazbe“ u Dubrovniku, koji su bili vrlo profesionalno organizirani. Bila je i dugogodišnjia članica Hrvatskog glazbenog društva i surađivala je u njegovim glasilima. Predavala je i teorijske predmete na Muzičkoj akademiji Zagreb – Područno odjeljenje u Dubrovniku do početka Domovinskog rata, kada se ugasio ovaj odjel, inače veoma potreban za glazbenu i umjetničku nadogradnju kulturnih i kadrovskih potreba Dubrovnika.
Bila je potpredsjednica Hrvatskog glazbenog društva teoretičara – Zagreb. Organizatorica je nekoliko važnih seminara na kojima se teorijski odjel upoznavao s glazbenim materijalima koji nam nisu uvijek bili dostupni – na našem krajnjem jugu. Tako su nas pohodili pedagozi i pisci stručnih udžbenika teorijskih predmeta – prof. I. Golčić, M. Haluza, T. Petrović, O. Oliver, F. Spiller, pa i Britanac Allan Pickard, koji nas je potanje upoznao s britanskom glazbom tijekom povijesnih etape. Sva ta druženja davala su poticaj da radimo dobro i uspješno jer su svi jednoglasno zaključivali da imamo prekrasnu školu, te naprednu, talentiranu i odgojenu djecu, kao i sposoban profesorski kadar. Neki su nam se navraćali i po nekoliko puta i svaki bi put ponijeli najljepše uspomene.
Vođena ljubavlju prema glazbi i školi, s velikom je predanošću istraživala njezinu povijest od samog početka 1929. godine. Njezin rukopis, priprema za buduću monografiju, ostaje kao trajni dokaz njezina predanog i temeljitog rada, kojim je osvijetlila svaki kutak povijesti glazbenog obrazovanja.
Svojoj ljubavi prema glazbi, ostala je cijelo vrijeme vjerna, nesebično sudjelujući u radu i organizaciji Epidaurus festivala u Cavtatu, uz svoju kćer, istaknutu pijanisticu Ivanu Mariju Vidović.
Postoje ljudi koji ne predaju samo gradivo, već predaju dušu, a ona je bila upravo takva. Njezina strast prema muzikologiji i povijesti glazbe je bio poziv ne samo posao. Svako njezino predavanje bilo je putovanje kroz vrijeme pretvoreno u predivne melodije koje zauvijek ostaju u srcima, a svoje učenike je učila da glazbu slušaju cijelim bićem.
Draga profesorice Franice, hvala vam na svakoj noti, na svakoj toploj riječi i na tome što ste svijet učinili harmoničnijim mjestom. Neka vam je laka zemlja, a u vječnosti neka vas prati najljepša glazba.
Počivajte u miru.
Sprovod prof. Krampus Vidović bit će u subotu 21.3.2026. na groblju Boninovo.